Obilježja aktivne sigurnosti
Obilježja aktivne sigurnosti služe za sprečavanje opasnih situacija, neovisno o tome hoće li one nepredvidivo djelovati izvana na vozača ili će ih prouzročiti sam vozač, primjerice nepažnjom.
U najvažnija obilježja aktivne sigurnosti ubrajaju se:
- Stabilnost u vožnji: ona je rezultat karakteristika voznog postroja u pogledu opružja i stabilnosti u zavojima. K tomu dolaze preciznost pri upravljanju, učinak kočenja, stabilnost pri kočenju.
- Sigurnost uvjeta vožnje: ona opisuje opterećenje putnika uslijed vibracija vozila, buke voznog postroja i motora te klimatskih utjecaja. Svi relevantni čimbenici trebali bi biti što manji kako bi se opterećenje vozača smanjilo.
- Sigurnost percepcije: ona se poboljšava odgovarajuće dobrom izvedbom osvjetljenja na vozilu te uvjetima vidljivosti (okolnim pregledom, dobrom vidljivošću prema natrag uz što manji mrtvi kut).
- Sigurnost pri rukovanju: ona se kod svih SEAT modela postiže logičnim rasporedom svih ručica za rukovanje i prekidača, npr. za osvjetljenje, brisače, klimatizaciju ili radiouređaj. Elementima se mora moći intuitivno rukovati s vozačevog mjesta, odnosno pristup istima trebao bi biti optimalan.
Obilježja pasivne sigurnosti
U pasivnu se sigurnost ubrajaju sva obilježja vozila koja pomažu u ublažavanju posljedica od sudara za sve sudionike.
Obilježja pasivne sigurnosti podijeljena su u dva potpodručja.
- Vanjska sigurnost: ona obuhvaća sve mjere u vozilu koje su prikladne za održavanje ozljeda sudionika sudara izvan vozila na što nižoj razini. U razvoju modela cilj je realizirati karoserije s odgovarajuće dobrim deformacijskim ponašanjem i snažnim smanjenjem energije.
- Unutrašnja sigurnost: ona obuhvaća sve mjere vozila čiji je cilj održati učinke sila koje djeluju na putnike tijekom sudara na što nižoj razini. Osim sigurnosne opreme kao što su pojasevi, zatezači pojaseva, nasloni za glavu i zračni jastuci, dovoljan „prostor za preživljavanje“ u velikoj mjeri pridonosi unutrašnjoj sigurnosti vozila.
K tomu dolaze i sve konstrukcijske mjere koje smanjuju opasnost od ozljeda, primjerice izbjegavanje bridova i upotreba mekanih, fleksibilnih materijala za obloge i područje instrumentne ploče.